19.02.2006., nedjelja
Božica Dijana i prijatelj Pan
|
Glazba....jedno glazbalo....jureći kroz pustoši zelene šume sve se više uprisutnjuje zvuk dvostruke frule od nektarovog drveta....Pan sijedi na kamenu, a oko njega skakuću razigrane srne...ninfe nezainteresirano sjede na podu malo dalje i ispijajući nektar komentiraju Panov izgled....Rog je prekinuo prizor...duboki zvuk roga uznemirio je srne i životinje a Pan je u hipu ustao i isukao mali mač...pojavila se Dijana...oboje su odahnuli i prijateljski se pozdravili...grmljavina s Olimpa najavila je nevrijeme... Eto opet smo se popeli na vrhunce oplimpa...naši sporataši nas zadužuju svaki dan.... Nakon odigranog tenisa danas bio sam presretan sa pojavom sunca.....prvi put sam bio presretan što se znojim...proljetno sunce nam je došlo nad grad.... Ljudi kao da nije veljača, odnosno kao da je zbog naglih promjena vremena, ali super, samo da nam ostane sunčece....A navečer, sada, nedavno, eto izađoh sa frendovima i frendicama...i bilo je baš super...išli smo u kino, gledat zakletvu..brutalni kinez..depra..al ak ga gledate s dobrom ekipom, preporučam; a još ćete ga i duhovito skupno komentirat.... Film je umjetnički snimljen, efekti kamere, odnosno njena pokretljivost je fascinantna...scenografija je velebna...tko voli puste zeleno-poljine s okom će uživati...film ''trpi'' izgledne zapadne utjecaje ali ostaje dosljedan i tradiciji...možemo reći da ima i crta francuskih akcića, poput yamakasia...ali jedina mu je mana što je to u biti svojevrstni ''perpetuum mobile''... Pivnuo sam pivu kasnije u jednoj pizzeriji na kaptolu, ali tek nakon što mi je pripiti konobar, koji sam sebe naziva ''majstor koza'' ispričao cijelu priču kak mu se j ...za policajce...i tak..da ne trpi inspekciju...itd...ali je rekao..donijet ću vam ipak račun... Budite živi i pozdravljeni! |
18.02.2006., subota
|
DUGO U NOĆ, U ZIMSKU BIJELU NOĆ Dugo u noć, u zimsku gluhu noć Moja mati bijelo platno tka. Njen pognut lik i prosjede njene kose Odavna ja već zališe suzama. Trak lampe prozora pružen je čitavim dvorištem Po snijegu što vani pada U tišini bez kraja, u tišini bez kraja: Anđeli sneba, nježnim rukama, spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju Pazeć da ne bi zlato moje probudlili. Dugo u noć, u zimsku bijelu noć Moja mati bijelo platno tka. O, majko žalosna! kaži, što to sja U tvojim očima Dugo u noć, u zimsku bijelu noć? Iz zbirke Zemlja, crna zemlja (1930-1945), Dragutina Tadijanovića |
Ovo je moj svijet jave na slici...tako ga barem zamišljam..... |
17.02.2006., petak
Pustinja Takla Makan, sivi pas na drvenom podu i ogledi od svuda
|
Mršavi, izgladnjeli pas sjedi na tavanu jedne mračne sobice. U njoj se čuje samo slabo kucanje zidnog sata sa kukavicom koja se ovjesila o svoju oprugu i tako visi na pustom zidu; samo sat i ništa drugo. Jadan pas sjedi u filozofskoj pozi prekrštenih nogu i svašta mu prolazi glavom. Na podu je zdjelica prevrnuta i nešto prolivene vode, a u zdjelici za hranu ostalo je još dovoljno za večeru i to suhu......u toj opustošenoj kući graciozni je pas izabrao baš tavan kao mjesto na kojem će boraviti. Dosadne rekalme na telki, ništa zanimljivo, svi kašlju, itd....t-com već izluđuje ljude s reklamama koje podilaze svim ljudima, reklame za neke kreme i lijekove koje reklamiraju ljudi koji su ih tobože isprobali i s nama dijele iskustva...bezveze...naporno....ali najviše rekalme za sredstva za pranje....to je dno dna. Ručao sam goveđu juhu, a za doručak omlet....a sutra ću svinjetinu Budem li loše sreće počet ću kihat od ptičje gripe, psihički ću izludit od kravljeg ludila i posušit se od trihinele...ludilo čovječe....i onda za dnevnik unajme doktora koji govori da nema straha, uvijek iste parole, itd....Uvijek sam ja govorio jedimo ribu na petak, svetak, odnosno stalno, a ne samo na petak.....u moru zasad nema ni gripe ni bunila....u moru je spas....još ćemo za pedesetak godina i živjet dolje... Laka vam noć, i uživajte...... |
Visoka ličnost hoda po sivom pločniku...smeđi kaput velikog kolara i šešir širokog oboda.....
|
Danas kad sam išao liječniku na šalatu..malo sam dumao....i tako opet eto mog lika....Visoka, zasigurno neka onostrana ličnost, hoda nezainteresirano pločnikom. Izgled? Poseban..Nosi smeđi kaput velikog kolara od brušene kože i šešir boemski zakrivljenog oboda. Njegovo lice pojavilo se daleko od gustog oblaka smoga zagrebačke metropole, negdje na periferiji..Što on misli o nama, i o sebi? Vraćajući se tako danas sa šalate, sretnem jednog prijatelja...Ozren se zove..upoznao sam ga na tečaju japanskog jezika prije godinu dana..no, uglavnom sreo sam ga ispred algoritma...gdje sam se i uputio poslije pozdrava sa Ozrenom...malo sam prošvrljao koroz taj ''bordel kapitalizma'', svijet reklama, glupi kurveraj gdje se kupiti može sam jedan do dva pristojna domaća proizvoda...šta tamo ima? Svašta što može ugoditi gospodi i pustolovima....ali rijetko što što može ugoditi našem džepu. Djeca tu dolaze poslije škole i komentiraju i hvale se sa svojim prijateljima tko će kupiti novu i bolju igricu, s naglaskom da ista mora biti što brutalnija..Dobro ok, svi smo mi zagovaratelji Cod-a, Gta i inih takvih igara...ali gledati klince od 5-7 godina kako vuću za rukav roditelje da im kupe diablo..ili nešto slično...ma dobro...Sve ok da takva igrica ne dođe 300-400 kn...skupe kolekcije filmova...a s time da nema mi jednog jedinog domaćeg, već se samo prodaju holywoodske popišotine i neki dobbri chaplinovi i fellinijevi uradci koji se cijene....i onda vidim zanimljivu sliku...naš, hrvatski vojnik kupuje gro maketi...jedno 7-8 velikih komada...zanimljivo...ali dolje na knjigama..nitko...nitko više ne čita knjige osim harry potter šunda, toaletne literature..strukovnu..još manje...al dobro mi se nadamo da će se ljudi opet osvijestiti i barem započeti čitati vou novu popularnu liteteraturu koja izlazi za filmom..počelo je s charlijem i tvornicom čokolade, pa onda naš film sretno dijete, i sad eto sjećanja jedne gejše...možda to vrati ljude knjigama....Eto, ličnost nam odlazi u sumaglici jedne zagrebačke periferije i odlazi negdje da se sakrije i pročita Becketta kojeg nosi pod rukom. |
|
Osam minuta poslije ponoći...kaj vas može zanimati u ovo doba... Sjedeći u staroj fotelji baš razmišlajm da nam.. Rez. Trube u crno-bijeloj pozadini sviraju potiho. Sigurni smo da će nam sutra zasjati toplo sunce...Još nismo zašli u tuđinu. Nemam više espressa u šalici...naručujem novi...konobar je samo nestao i ostao sam sam i sivom. |
16.02.2006., četvrtak
Prvi kadar. Zadimljen prostor. Bijeli marlboro. Kava sa šećerom i mlijekom na sivom stolu.
|
Jedna korpulentna ličnost sjedi za stolom u zadimljenom prostoru i lista novine. Šta za nas znače ovi događaji u svijetu? Paljenje zastava u digresiji sa dizanjem zastava na olimpijskim vrhovima...Golubica mira možda je nestala zbog ptičje gripe....Ne budimo pesimistični, ali nama se svijet okreće svaki dan za 360....sudjelujemo u ničemu a opet smo dio svega....Sporataši sanjaju o osvajanju olimpijske medalje....to je pohvalno, al mene muče druge brige.. Jedan bloger htio se ubit na valentinovo jer nije htio izać sa predebelom curom....i to ga je dotuklo...Moramo se urazumit i uživati u onom čemu imamo...taj bloger je rekao da mu je dosta jer ga niko ne primjećuje..Pa pođi prvo od sebe i primjeti sebe u ovom svijetu i da, vidjet ćeš da ima ljudi koji te primjećuju..a ako sebe ne primjećuješ onda se ni ne cijeniš i onda je najlakše reći ''odoh ja, dosta mi je..'' |